Juan Manuel Fangio

Po mnogima najbolji vozač svih vremena rođen je 24.06.1911. godine u Balcarceu u Argentini. Otac mu je bio imigrant iz Italije. O njegovom ranom djetinjstvu ne zna se puno, ali nakon odsluženog vojnog roka Fangio otvara svoj servis za pripremu automobila za utrke u kojoj priprema vozila koje sam vozi na manjim lokalnim utrkama. Dok su u Engleskoj i Europi utrke bile uglavnom na kraćim relacijama, u Argentiti i ostalim dijelovima Južne amerike postojale su samo utrke izdržljivosti koje su bile dugačke i održavane su na makadamskim cestama diljem kontinenta. Jedna utrka, koju je Fangio pobijedio 1940. bila je dugačka 10000 km, a zvala se "Gran premio del Norte", a vozila se od Buenos Airesa preko Andi do Lime, glavnog grada Perua i nazad! U vozilu su bili vozač i suvozač i nisu bile dozvoljene intervencije mehaničara tako da su sve popravke vršili sami Fangio i njegov suvozač. Prvi automobil koji je Fangio, sa 18 godina, vozio u utrkama bio je Ford Taxi.
Ipak, sve glavne utrke održavane su u Europi. Argentinska vlada zainteresirala se za mladog Fangia koji je nizao pobjede u Američkim automobilima iz godine u godinu. Napokon, Fangio je dobio podršku i potrebna sredstva od Argentinske vlade, te je nakon II svjetskog rata otišao u Europu natjecati se protiv najboljih. Prve uspjehe morao je pričekati sve do 1949. godine. Tada je Fangio imao 37 godina i počeo je stvarati svoj image.

1950. godina bila je prektretnica u svijetu autosporta. Te godine započelo je bodovanje za svjetsko prvenstvo Formule 1. H.M. Fangio se priključio timu Alfa Romeo, a timski kolega i najljući protivnik bio mu je Nino Farina. Te godine Farina je bio bolji i Fangio je bio drugi u svjetskom prvenstvu ali to je bio tek početak briljantne karijere. Slijedeće godine Fangio je osvojio svoju prvu titulu svjetskog prvaka.
1952. bila je nesretna za Fangia. Na utrci u Monzi doživio je veliku nesreću u kojoj je slomio vrat zbog čega je morao propustiti ostale utrke te sezone. Te godine vozio je za Maserati na utrci u Belfastu i obećao je da će voziti i u Monzi, ali propustio je prevoz za Monzu ali nije želio odustati. Sjeo je u automobil i čitavu noć vozio je iz Pariza do Monze i na stazu je stigao samo pola sata prije utrke. Ipak, ne želeći prekršiti obećanje sjeo je u Maserati, ali je morao startati sa zadnjeg mjesta. Zbog umora, radi nekarakterističnu grešku i gubi kontrolu nad bolidom. Maserati udara u zemljani nasip koji je okruživao stazu i preokreće se u zraku. Fangio je izletio iz kokpita i jedva preživio.
Slijedeće godine, nakon što se oporavio Fangio se vraća u Maserati i ponovo osvaja drugo mjesto u svjetskom prvenstvu. Te godine dogodilo se nešto jako zanimljivo i dirljivo, nešto što je u današnje vrijeme gotovo nezamislivo. Naime, Fangio je uvijek bio u jako dobrim odnosima s mehaničarima u timu i davao im je 10% od novčanih nagrada koje je osvajao, a mehaničari su mu se odužili na neobičan načim. Tijekom kvalifikacija za VN Italije Fangio se žalio kako njegov Maserati pati od neizdrživih vibracija koje mu smetaju u vožnji. Začudo, u utrci tih vibracija nije bilo i Fangio je bio iznenađen radom svojih mehaničara. Kasnije se doznalo da su mehaničari tijekom noći zamijenili bolide i vibrirajući Masrati podvalili njegovom timskom kolegi Bonettou...
1954. usred sezone Fangio prelazi u Mercedes jer je prepoznao najbolji bolid i želio je biti u njemu. Od 12 utrka pobjeđuje na 8 i osvaja svoju drugu titulu svjetskog prvaka. Nakon toga počinje period njegove dominacije u utrkama Formule 1. Osvaja 4 titule svjetskog prvaka zaredom.

1955. bila je jedna od najtužnijih u povijesti Formule 1. Na utrci u Le Mansu Mercedesov bolid je izletio u gledalište. Poginulo je 81 gledatelja i Mercedes se odlučio povući iz Formule 1. Fangio koji je tada vozio za Mercedes ostao je bez bolida, ali pronašao je alternativi i prešao u Ferrari. Te godine Fangio je osvojio 6 pole positiona u 7 utrka. Pobijedio je na 2 utrke, a na 4 je bio 2. tako da je osvojio svjetsku titulu i te godine. Slijedeće godine ostaje u Ferrariu i osvaja svoju 4. titulu svjetskog prvaka.
1957. vraća se u Maserati. Te godine Fangio je odvozio jednu od najboljih utrka svih vremena. Njegov Maserati imao je puno slabiji motor i lošiju zadnju osovinu od Ferraria, ali Fangio je uspio pobijediti na legendarnom 23km dugom Nurburgringu (Nordschleifer). Na početku utrke Fangio je krenuo s malo goriva nadajući se da će napraviti dovoljnu prednost pred Ferrariima kako bi mogao ući u box, doliti gorivo i ponovo se vratiti na stazu na vodeću poziciju. Nažalost Fangio je izgubio 56 sekundi u boxu tako da je na stazu izišao sa zaostatkom od 28 sekundi za vodećim Ferrariima. Međutim, nije se predavao. Vozio je najbolje u svojoj karijeri. U tri kruga tri puta je oborio rekord staze za ukupno 12s. U zadnjem krugu, nevjerojatnim manevrom prestiže Hawtorna i pobjeđuje na način koji to mogu samo najveći šampioni. Kasnije, u jednom intervjuu fangio je o tome rekao: "Mislim da sam toga dana napokon savladao Nurburgring. Vozio sam na granici, uletavajući u zavoje brzinom kojom se nikad prije nisam usudio." 1957. Fangio je osvojio svoju 5. titulu svjetskog prvaka, podvig koji do sada nitko nije ponovio.
1958. Fangio je nakon nekoliko odvoženih utrka rekao: "Gotovo je." i otišao u penziju. Smatrao je kako nema više što dokazivati. "Maestro" je otišao kada je bio na vrhuncu, znao je kada treba stati i završio je kao legenda.
Nije prestajao pratiti prvenstvo Formule 1, ali nikada nije osjetio potrebu za povratkom. Upitan o tadašnjim vozačima rekao je kako poštuje samo Ayrtona Sennu i Jima Clarka koji su se jedini po njegovim riječima približili njegovoj vozačkoj sposobnosti.
Juan Manuel Fangio umro je mirno 17.7.1995. godine.

Sasa Husaric